‘Živi svjesno’ je moj moto i svakodnevna inspiracija koja me vraća u sadašnji trenutak, a danas s vama dijelim svoj put prema svijesti.
Za mene je svijest spoznaja da osjećamo, da živimo, da postojimo, odnosno sveprisutni promatrač svega što se dešava. Najuže rečeno, svijest je život i zato vjerujem da ako želimo uistinu živjeti moramo biti svjesni; u suprotnom uglavnom preživljavamo.
Ja sam tako preživljavala u nesvijesti sve do svojih kasnih dvadesetih. Nisam bila svjesna svojih trauma, nelagodnih obrazaca i boli, ali sam ih itekako osjećala i to tako da sam se s njima poistovjećivala. Emocije bi me poputno preuzele i automatski bi se aktivirali moji nesvjesno izgrađeni programi zaštite. Bila sam potpuno nesposobna usmjeriti svoje (re)akcije jer bi se one dogodile i prije nego bih ja uhvatila dah, već uništavajući situacije, ljude i odnose. Ja ne bih bila bijesna, ja bih utjelovila bijes. Ja ne bih bila ljubomorna i zavidna, ja bih postala ljubomora i zavist. Ja se ne bih naljutila, ja bih se pretvorila u ljutnju.
I tako je to išlo, povređujući druge, ali i uništavajući mene. Na kraju svega ljudi bi se promijenili, okolina bi postala nova, okolnosti drugačije, situacije izazovnije, samo sam ja ostajala ista. Toliko puta sam krenula ispočetka nadajući se novom i drugačijem, stalno noseći istu sebe i dobivajući iste rezultate. Živjela sam u očaju, boli i patnji, ne znajući što i kako dalje. Htjela sam se mijenjati i znala sam da moram, ali jednostavno nisam znala kako.
U 20-ima su počeli moji fizički problemi, jer je tijelo počelo pričati ono što je um odavno zakopao. Akne, intenzivna bol u leđima, gubitak kose, nesanica, probavne smetnje, intolerancija na hranu, alergije, gubitak kilograma. Svaki simptom je imao objašnjenje u drugom fizičkom simptomu, tako su mi barem govorili, bez da je itko ikad pogledao cijelu sliku.
Od jednog specijaliste do drugog, nitko me nikad nije pitao kako se osjećam, kako živim, da li sam sretna. Nitko me nikad nije pitao za djetinjstvo, za bolna iskustva i za osjećaje koje sam u sebi zakopala. Uvijek bi se simptomu našao uzrok koji je po meni opet bio posljedica nečega. Tako je moja kronična bol u leđima bila rezultat skolioze koje mi je dijagnosticirana u tinejdžerskim danima; gubitak kose je bio rezultat nedostatka vitamina i minerala; intolerancija na hranu se pojavila zbog jedenja određene vrste hrane; akne su bile genetske; gubitak kilograma rezultat loše probave…
Sve to možda zvuči logično, ali meni nikako nije imalo smisla. Jer ako je bol do skolioze, zašto me onda tek sad boli? Ako je gubitak kose zbog nedostataka vitamina i minerala, zašto mi nešto nedostaje? Ako je intolerancija zbog namirnice, zašto mi onda odjednom smeta? Ako su alergije zbog peludi, zašto su se onda tek sad pojavile? Puno pitanja i nijedan zadovoljavajući odgovor tjerali su me da sama istražujem i tražim rješenja.
Prirodna kozmetika, bolja prehrana, više kretanja bili su mi divni alati za početak, ali ja i dalje nisam doticala srž svojih tegoba. Nelagoda se gomilala, bol postajala sve intenzivnija i odjednom život koji sam poznavala se polako počeo raspadati. Novi ljudi, nova mjesta, novo okruženje i prvi put osjećaj da me netko prihvaća točno onakvu kakva jesam. Ta spoznaja da sam u redu ovakva kakva jesam bila je moja odskočna daska.
Uz to prošla sam kroz tamu preranog gubitka majke i tad sam se susrela s novim nizom životno-smrtnih pitanja. Moja dotadašnja uvjerenja o smrti, ali i o životu više nisu imala smisla i nisu me podržavala na putu oplakivanja i liječenja dubokih rana. Kroz tu bol gubitka pronašla sam ranjene dijelove sebe, zato i smatram da su naše najveće boli ujedno i najposebnije prilike za rast, ako ih možemo tako doživjeti.
Život u Indiji ponudio mi je novu perspektivu na svrhu postojanja i pokazao mi da su najsretniji oni koji najviše cijene, a ne oni koji najviše imaju.
Rođenje mog sina u toplini vlastitog doma i uz moje najbliže ljude bio je događaj koji me potpuno ogolio i transformirao. Kroz tjelesnu nelagodu, ali i fokusiran i smiren um naučila sam koliko su ženska tijela božanstvena i koliko rijetko to u ovom svijetu slavimo. Držeći novi život u svojim rukama shvatila sam koliko smo kao ljudi krhki, ali ujedno i kao duše svemogući.
Kroz sve te transformirajuće stanice pronašla sam svoj put prema sebi. Na tom putu selila sam se i mijenjala okolinu, živjela i radila u 4 zemlje, upoznala yogu, ayurvedu, dah i meditaciju, pa cikličnost i ljubav prema sebi i tako došla do 15 najbitnijih navika koje svatko može usvojiti, a koje su meni transformirale život i omogućile mi da živim život pun svijesti. Danas ih s vama dijelim u jednom suženom formatu i želim vam od srca da ih osjetite, a potom i usvojite one koje osjećate svojima.
- Birajte sezonsku, biljnu i cjelovitu hranu
- Provodite vrijeme u prirodi i redovno upijajte sunce
- Svakodnevno se krećite u raznim smjerovima i na različite načine
- Osigurajte si kvalitetan san
- Birajte prirodne proizvode za njegu i čišćenje
- Preuzmite odgovornost za svoje (re)akcije
- Provodite vrijeme u tišini
- Aktivno se odmarajte
- Dišite svjesno i prisutno
- Ojačajte svoj živčani sustav
- Živite u skladu sa svojom cikličnom prirodom
- Poštujte i uskladite se sa sezonama prirode
- Procesuirajte i otpuštajte svoje emocije
- Usmjeravajte svoje misli i fokusirajte svoj um
- Gradite podržavajuće odnose i okružite se ljudima koji vas inspiriraju
I na kraju, cijenite male stvari i poklanjajte si mala veselja. Radite ono što vam se radi kad god možete. Birajte ono što vas veseli. Radujte se sitnicama. Uredite svoj vlastiti životni roman. Mali i uporni koraci donose velike rezultate i vode prema svjesnijem životu, koji je ujedno lakši, zdraviji i ispunjeniji.
Živjeti svjesno znači upoznati se u dubinu, radikalno se prihvatiti, ali i s ljubavlju mijenjati ono što ne možemo prihvatiti. Krenite malim koracima, naviku po naviku, mijenjajući i usvajajući jednu po jednu, i uskoro ćete primijetiti velike promjene. Zapamtite jedno: primjena uvijek vodi promjeni, a bez primjene nema ni promjene.
Za duže tekstove prijavite se na ŽIVI SVJESNO newsletter
PRIJAVITE SE OVDJE
