Iako smo planirali drugo dijete i drugu trudnoću, te sam često razmišljala o njoj, ne mogu reći da me nije iznenadio plusić na testu u lipnju. Lotu sam još uvijek aktivno dojila i nisam planirala naglo prestati, a budući da su mi podoji „odjednom“ postali neugodni, a nisam znala razlog prestanak dojenja je bio „u tijeku“.
U ovoj trudnoći počela sam s drugačijim pripremama. Prvotno sam sagledala svoju prvu trudnoću, što sam jela, koliko sam se kretala, što sam činila u intimnoj njezi, u njezi trbuha i kože općenito, te uma i duha. Mindset je jako bitna stvar kako u tijeku trudnoće, tako i u samom porodu. Prvotno sam promijenila svoje navike u prehrani, uvela sam namirnice poput žitarica, znate one hrane koje kuhate djeci u dohrani, ali se vi samo pravite da jedete. Uvela sam više variva, povrća i naravno tekućine. Ja sam od onih osoba koje piju vodu samo kada su žedne, a kada osjetite žeđ već je kasno, tako bar kažu.
Uz to, u prvoj trudnoći, kako sam već govorila u svom podcastu, bila prisiljena, zbog zdravstvenog stanja, koristiti komplikacije. Ovu trudnoću sam odlučila raditi do samog kraja, naravno u konzultaciji s svojim ginekologom, te sagledavajući svoje sveukupno zdravstveno stanje, a koje sam utvrđivala svaka dva mjeseca vadeći potrebne nalaze. Uložila sam i u nalaz kojim sam utvrđivala potrebne količine vitamina D. U prvoj trudnoći sam često mijenjala prenatale i suplemente, te sam također uložila u ta znanja i u potpunosti si ih prilagodila, kako bi dobila maksimalno od njih.
Samim time što sam bila aktivna na poslu, nekada mi se činilo da trudnoća prolazi „pokraj mene“, a ne u meni, te mi je to u nekim trenutcima, a posebno kada je bebica krenula raditi svoje poznate pokrete po trbuhu teško padalo te sam imala tipični osjećaj krivnje da ne radim nešto dobro jer se ne posvećujem trudnoći ležeći doma i provodim dane u maženju. No, od tada sam uvela i dnevne rituale, zajedničko vrijeme s starijim djetetom, bez mobitela, ekrana i distrakcija, te u tom vremenu i vrijeme s sekom koja dolazi. Prepustila sam se trudnoći i životu kakav je, pa i u onim trenutcima kada je užurban.
Jedna od većih promjena od prve do druge trudnoće je i edukacija, koja je u prvoj trudnoći bila nekako lagana, lagodna i sve sam slušala, ali smatram da su ta znanja bila površna jer sam osoba koja pusti da sve ide svojim tokom. U drugoj trudnoći imam veliko iskustvo rada s majkama koje je praktično, drugih poroda, početaka i kraja dojenja, kao i puno više teorijskog znanja, kako iz domaćih tako i stranih edukacija.
Ono što bi izdvojila kao najveću promjenu je zapravo ulaganje u znanje o zdjelici, tijeku trudnoće i tijelu, kao i samim položajima u porodu. Budući da i sama imam skoliozu i kifozu, ali i iskustvo rada s majkama koje imaju specifične probleme, ulaganje u ova znanja predstavlja najveće ulaganje u mene, znanje, kao i budući rad s majkama.
Sada, kada se osvrnem, vidim da sam unatoč svim nekim problemima u prvoj trudnoći bila opuštena, prepuštala sve drugima ili samom tijeku, dok sam u drugoj uzela konce u svoje ruke i odlučila biti aktivniji sudionik vlastite trudnoće, postavljati pitanja, upijati znanja i činiti više i više. Smatram da je to promjena i uma, duha i cjelokupnog mindset-a, te odlična priprema za porod, porod koji osnažuje i porod kroz koji želim izliječiti sve ono iz prvoga, a o čemu ću sigurno više pisati u nekim kolumnama.
