Ovo je doista istina. Kolumbija je moja četvrta zemlja španjolskog govornog područja, i jedina koju sam napuštala sa suzom u oku. Ne zbog predivne prirode, jedinstvenih gradova ili fine hrane – nego zbog njezinih ljudi. Iskreni, veseli, topli, ljubazni, gostoljubivi i ponosni. Kolumbijci vas na prvu već osvoje.
Beskrajno su simpatični, pogotovo kad u istoj rečenici izgovore i buenos dias (dobar dan), como estas (kako si) i quiubo (što ima) pa hvatam što su me sve pitali da im na sve odgovorim. Nikada se u nekoj stranoj zemlji nisam osjećala toliko dobrodošlo. I vjerujte mi, apsolutno ih sve zanima. Odakle ste, zašto ste tu, koliko ostajete, što ste sve posjetili, kako je živjeti u Hrvatskoj. Jako vole komunicirati i što je najvažnije, još uvijek nisu prezasićeni masovnim turizmom.
Osim jezikom ljubavi, pričaju i jezikom glazbe. Cumbia, champeta, reggaeton, pop, salsa, merengue, bachata – you name it. Imaju to u krvi i tu energiju prenose na svakog prolaznika.
Ovim kvalitetama pridružuje se još jedna ključna: imaju sposobnost brzo prevladati svaku okolnost istovremeno učeći iz nje, što je rezultiralo jednom od najčešćih kolumbijskih fraza: “echar pa’lante“, što znači ići naprijed bez obzira na sve i s optimizmom gledati u budućnost.
Sad kad sam vam bacila bubu u uho, možemo prijeći na sljedeće pitanje – zašto je Kolumbija vrijedna posjeta i što sve ubaciti u tako kratki period od tri tjedna?
Kada sam planirala putovanje u Kolumbiju, nisam znala što bih stavila u plan putovanja jer ova zemlja ima toliko predivnih mjesta da je bilo teško odabrati samo 4 lokacije. Kolumbija je zemlja koja nudi doslovno sve, od prekrasnih Kariba, planinarenja, amazonske prašume, pustinja, nacionalnih parkova, urbanih gradova, plantaža kave… i vjerojatno još pola nisam niti nabrojala. S obzirom da je Kolumbija smještena u zoni ekvatora, nemaju godišnja doba već se godina dijeli na sušni i kišni period. Iako vrijeme varira od regije do regije, najbolje vrijeme za posjet je od prosinca do ožujka, kada ćete izbjeći padaline. Mi smo u Kolumbiji proveli ukupno 20 dana, bili na četiri različite lokacije, a evo kako nam je bilo.
Bogota
Kako bi dobili dojam o njezinoj veličini reći ću vam da Bogota ima 9 milijuna stanovnika (dakle kao dva i nešto puta više nego Hrvatska) i jedan je od najviših gradova na svijetu. Kada sletite u Bogotu, sletjeli ste na 2600 m nadmorske visine. Za usporedbu, najviši vrh Hrvatske je na 1831 m. Također, Bogotu smatraju gradom s četiri godišnja doba, ali teško je povjerovati dok to zaista ne osjetite. Dnevna temperatura u Bogoti kreće se od 5-20 ◦C, pa nam je tamo jutro bilo pravo proljetno. Kada je sunce bilo na najvišoj točki, podne se polako pretvorilo u ljeto, dok nas je poslijepodne dočekalo jesensko i kišno vrijeme. Navečer smo pak, iskusili pravu zimu.
U Bogoti smo planirali ostati 2 dana, ali s obzirom da nam je let pomaknut, preostao nam je samo jedan dan za obilazak. No vjerujte mi, to će vam biti dovoljno vremena.
Ukoliko ste kratki s vremenom kao što smo bili mi, glavna preporuka je ujutro se zaputiti u shopping u Pasaje Rivas Craft Market gdje ćete pronaći hrpu njihovih zanimljivih stvarčica, a usput možete kupiti i suvenire. Zatim, nemojte propustiti Grafitti turu s Bogota Grafitti Tour i šetnju kroz četvrt La Candelaria gdje ćete vidjeti pravu umjetnost i saznati što zapravo za Kolumbiju predstavljaju grafitti.
Taman će vam biti vrijeme za ručak, pa je šetnja Plazom de Bolivar idealna jer se u blizini nalazi restoran La Puerta Falsa gdje ćete moći kušati tipične kolumbijske specijalitete po izrazito povoljnim cijanama. I kao šećer na kraju, popnite se na brdo Montserrat koje se nalazi na 3150 m nadmorske visine i s njega se pruža pogled na čitavu Bogotu. Za penjanje imate opciju ići žičarom ili pješice, moja preporuka je popeti se žičarom do gore, a spustiti se pješice jer red za žičaru za povratak bude prilično dugačak.
Sve navedeno će vam biti dovoljno da ispunite jedan cijeli dan, ali možete to podijeliti i na dva.
U slučaju da ostajete duže od jedan dan i poželite još nešto dodati u raspored, ono što vam dodatno mogu preporučiti su Museo del Oro (Muzej zlata) i Botero Museum (Botero je jedan od najpriznatijih kolumbijskih umjetnika), naravno ako ste ljubitelj muzeja. Također, ako poželite okusiti noćni život Bogote, restoran/klub Andres Carne de Res je odličan izbor. Mi nismo imali vremena za muzeje i zabavu ali ako ostajete dva ili više dana svakako predlažem da iskoristite tu priliku.
Za kretanje po Bogoti, i općenito u Kolumbiji Uber je sasvim safe opcija. Jedina mana je ta što nije baš potpuno legalan. Unatoč tome, aplikacija normalno radi i slobodno ga možete koristiti, jedino vozači traže da se netko vozi naprijed kako za ne bi bilo problema s gradskim taksistima i policijom. Mi smo ga koristili uvijek, osim za vožnje od i do aerodroma, kako bi izbjegli potencijalne probleme jer tamo budu drugi taksisti i policija.Kada birate četvrt za smještaj, moja preporuka je odabrati jedan od sljedeća dva: El Chapinero (La Zona Rosa, Chico i Parque 93) ili Usaquen. Iako se ti dijelovi grada u usporedbi s ostatkom Bogote čine kao drugi svijet u odnosu na onaj stvarni zbog visokih zgrada, moderne infrastrukture, dobrih automobila, ipak se smatraju jednim od sigurnijih četvrti. Također, iako više preferiram Airbnb u odnosu na hotel, obzirom na kratak boravak u Bogoti, odsjeli smo u Click Clack hotelu koji ne mogu dovoljno nahvaliti. Sobe su bile jako udobne, a doručak je bio jako raznovrsan i ukusan. Voće, jaja na sve načine, ukusni sirevi, sokovi, kave. Ako ćete boraviti u tom hotelu, također možete računati i na večeru (koja je preukusna!) pa se navečer ne morate snalaziti za restoran.
Možda ćete negdje pronaći informaciju da je i četvrt La Candelaria dobra opcija za smještaj jer tu možete pronaći gotovo sve turističke zanimljivosti, ali ju ja ne bih preporučila jer noću zna biti pusta i nije baš ugodno šetati. Svakako, preko dana je skroz u redu.
Iako nismo imali niti jednu neugodnu situaciju što se tiče sigurnosti, od svih gradova u kojima smo bili, u Bogoti je zaista potrebna doza nešto većeg opreza. Naime, većina trgovina se zatvara već oko 18h i ljudi odlaze ravno svojim kućama te nije sigurno šetati navečer. Ali naravno, uz obilazak danju gdje pratite klasičnu turističku rutu računajte da će sve proći u najboljem redu.
Cartagena
Vamonos pa’ Cartagena, vivir la vida buena. Tako glase stihovi jedne pjesme u kojoj je opjevana Cartagena. Kolonijalni grad i pravi dragulj Kariba. Kolumbijski Dubrovnik. Naravno, u usporedbi s našim Dubrovnikom cijene nisu ni približno toliko visoke, ali puno domaćih ljudi si ne može priuštiti odlazak u Cartagenu, jer je u odnosu na druge gradove u Kolumbiji, skuplja od prosjeka.
U Cartagenu smo stigli iz Bogote letom koji je trajao otprilike 1:30h. Nakon što sletite u Cartagenu, pripremite se na pravu tropsku poslasticu – odmah će vas omamiti vrućina i vlaga, ali i pravi karipski ritam.
Zašto je Cartagena toliko popularna?
Upravo zbog svoje neodoljive karipske vibre – jer tu je “vida buena“. Tu je sve opuštenije, šarenije, veselije i ljeto traje cijele godine. Zamislite reggaeton i salsu koji se čuju sa skoro svakog prozora danonoćno, bajkovite ulice s najromantičnijim prizorima, svježe voće i sokovi na svakom uglu, raj za ljubitelje ribe i morskih plodova… Ukratko, Cartagena je zapravo opis mog idealnog ljeta.Spomenula bih i plaže, samo što ćete za lijepu plažu ipak morati potegnuti do nekog okolnog otoka kao što je Isla Baru, jer glavna gradska plaža u sebi nema ništa karipsko.
Smještaj u Cartageni možete potražiti na više mjesta, ali bih preporučila da se držite starog dijela grada Ciudad Amuralllada koje je ujednoi glavno mjesto svih događanja.
Kada idete u obilazak, preporuka je krenuti u ranijim jutarnjim satima jer je preko dana zaista jako vruće. I uopće nije bitno gdje se krećete, možete lutati po uličicama, pa čak se i zagubiti, ali to će vam vjerojatno biti jedan od najboljih “get lost” situacija jer će vas svugdje dočekati šarenilo, pjesma i topli osmjesi domaćina. A čim sunce krene zalaziti i temperature malo padnu, grad postaje još življi nego što je to preko dana. Obavezno tada potražite neki trg ili rooftop gdje ćete uživati u hladnom koktelu i ritmovima salse (preporuka rooftop Movich hotela).
A u ovom trenutku sam malo plakala.
Činjenica da je Kolumbija dom čak 1958 vrsta ptica od čega ih je 80 endemskih, čini ju najbioraznolikijom zemljom po pitanju ptica. Jedan od brojnih mjesta u Kolumbiji gdje možete upoznati puno ovih pernatih stvorenja je Aviario Nacional de Colombia koji se nalazi na Isla Baru, udaljen otprilike nekih 45 minuta vožnje od Cartagene. I koliko god mi ptice nisu najdraže životinje, bila bi šteta ne vidjeti ih jer su zaista posebne. Također, u Kolumbiji je jako popularan birdwatching, pa ako volite ptice, možete se okušati i u tome.
Mi smo ovaj izlet odradili s lokalnom agencijom Hi Cartagena i bili smo jako zadovoljni s organizacijom, planom i programom. Platili smo ga 40$ po osobi i osim što je tu uključen doručak, prijevoz, posjet parku i ulaznice, također je uključen ručak i posjet Playa Blanci. Na njihovoj stranici imate bezbroj različitih izleta i za svakoga se može naći nešto.
Dakle, čak i ako ne volite ptice, ili ih se bojite (kao ja, da znam da je čudno), otiđite svakako – osjećat ćete se kao da ste upali u dokumentarni film, ali s glavnom ulogom.
Kad sam slagala plan i program u Cartageni, definitivno sam htjela da se osim standardnog obilaska grada tu nađe još neki izlet, nešto što će biti posebno i čega ću se sjećati zauvijek. Pretraživanje me dovelo do jahanja na plaži u Manzanillu, selu udaljenom nekih 15-ak minuta vožnje od Cartagene.
Prije rezervacije su se nametnula tri pitanja:
-Jesam li jahala ikad? Jesam, ali bilo je to toliko davno da kao i da nisam.
-Treba li me zato dodatno nagovarati? Naravno da ne!
-Je li muž bio upućen? Je, ali ovo nije bilo uopće diskutabilno (jer kome se ne sudjeluje u organizaciji putovanja, taj nema pravo glasa).
I tako smo završili na jahanju nedaleko Cartagene. Ovaj doživljaj je sveukupno trajao 1,5h i mi smo odabrali jutarnji termin zbog velike vrućine, kao i za sve druge izlete u Cartageni. Konji su bili predivni i možete jahati samostalno ako ste dovoljno sigurni. Moj konj je bio malo neposlušan pa sam ipak jahala uz pomoć vodiča koji su cijelo vrijeme s vama.
A s obzirom da je to bio naš zadnji dan u Cartageni, za kraj smo odlučili posjetiti tvrđavu San Felipe de Las Barajas s koje s pruža predivan pogled na cijeli grad gdje ujedno možete doživjeti najljepši zalazak sunca u ovom karipskom gradu.
Salento
Napuštanjem Cartagene za nas je završilo ljeto u Kolumbiji. Moram priznati da i nisam bila toliko tužna radi toga jer noćne temperature nisu padale ispod 25°C i zaista je bilo teško funkcionirati na dnevnoj bazi kad je toliko vruće. Vjerujem da je sve stvar navike ali ovo je zaista bio pravi primjer one pasje vrućine kod nas ljeti.
Put nas je dalje odveo u Salento. Kad bih rekla nekome da idem u Salento, samo bih dobila blijedi “gdje je to i što tamo ima” pogled. A nitko od njih, pa čak ni ja tada nisam znala da ću se tamo osjećati toliko mirno, sigurno i ispunjeno. Salento je malo selo u pokrajini Quindio poznatoj po proizvodnji kave, i koji po pitanju šarenila bez problema parira Cartageni.
Zamislite buđenje uz cvrkut ptica, pijetlove, galop konja, svjež zrak i toliko zelenila da su vam oči konstantno na odmoru. Ovdje vrijeme teče toliko sporo, ljudi su nasmijani i topli, rančerska glazba svira od jutra do mraka, a prizori su kao iz sapunice Pasion de Gavilanes. Oni koji trebaju znat će koja je to. Da da, kaubojski šeširi i pončoi dio su gotovo svakog outfita.Prije dolaska, na slikama sam gledala predivnu Valle de Cocoru – nacionalni park s najvišim palmama na svijetu. Palma de Cera je nacionalno drvo Kolumbije čija visina seže i do 60 m. Znala sam da to želim vidjeti i da moj posjet Kolumbiji ne smije proći bez posjeta tom nacionalnom parku. Valle de Cocora je mjesto gdje priroda ostavlja bez daha. Šetnja kroz pedeset nijansi zelene, udisanje svježeg planinskog zraka, druženje s konjima i to sve među najvišim palmama na svijetu.
Postoje dvije opcije trekkinga kroz Valle de Cocoru – možete odabrati kraću rutu od 3h, te dužu od 6h. Rekla bih da je duža ipak za one iskusnije i voljne hodanja. Za posjet ovom mjestu nemojte uzimati plaćene ture, idite sami, jeftinije je i puno ljepše, a stignete sve obići u miru i u svom tempu. Također, pripremite se na kišno i vlažno vrijeme, ponesite kišobran ili kabanicu te obvezno nepropusnu obuću zbog blata. Za prijevoz do tamo uzmite Willy Jeepse koji iz Salenta prema Valle de Cocori polaze od ranih jutarnjih sati dinamikom svakih pola sata. A dok šetate, obvezno bacite oko u visine, vidjet ćete kondore. Andeanski kondori ima najveći raspon krila od svih ptica na svijetuč koji seže do 3,5 m.
Drugi dan u Salentu bio je rezerviran za posjet jednoj plantaži kave koje Kolumbijci nazivaju „finca cafetera“. Iako na području Salenta postoji više plantaža, onu koju bih vam preporučila da nikako ne propustite je Finca Momota.
Nalazi se na kratkoj pješačkoj udaljenosti od centra Salenta i možete birati između tura različite duljine što je super jer ju lako uklopite u raspored. Mi smo odabrali najdulju turu u trajanju od 3h koja uključuje od obilaska plantaže, upoznavanja s procesom prerade i konačno, degustacije. S obzirom da sam po struci prehrambeni tehnolog, uvijek mi je zanimljivo upoznati proces od polja do stola neke sirovine. A pogotovo kad je u pitanju kava bez koje ne mogu zamisliti jutro. Vlasnik je jednostavan i simpatičan čovjek s Trinidad i Tobaga koji je odlučio svoj dinamični život zamijeniti mirnim i usporenim Salentom.
Sorta kave koja se uzgaja u Kolumbiji je Arabica koja raste na velikim nadmorskim visinama, uglavnom između 800 i 2400 m. Na toj visini temperature su blaže i konstantnije, tako da biljka ima više vremena stvoriti sve svoje arome i kiseline. Upravo takvi uvjeti podnožje Andi u kojima je smješten Salento, čine idealnim mjestom za uzgoj kave.
U Salentu smo proveli četiri dana i mogu slobodno reći da smo odmorili i tijelo i duh. On nam je bio prava priprema za dinamični i urbani Medellin koji nas je čekao za kraj našeg putovanja.
Medellin
I konačno – Medellin. Grad koji je ne tako davno nosio titulu najopasnijeg grada na svijetu, koji bi svi trebali posjetiti barem jednom u životu, onaj zbog kojeg sam se odlučila na putovanje u Kolumbiju. Grad koji sam ostavila za kraj cijelog putovanja i kojem sam dala najviše vremena. Koji nije razočarao, već je oduševio.
Pa kakav je to Medellin?
Medellin ima savršenu klimu. Zovu ga gradom vječnog proljeća. Zamislite cijele godine dnevne temperature 22-25°C, a večernje ne padaju ispod 16°C. Kiše ima dosta, ali zato nikada nije hladno. Iz tog razloga sve doslovno buja, toliko zelenila nisam vidjela nikada niti u jednom gradu. Sve je puno drveća, biljaka – grad kao da diše, a i ja sam na kraju prodisala s njim.
Smješten u podnožju Andi i prilično je brdovit, pa ima puno vidikovaca s kojih se pružaju prekrasni pogledi na grad. Najbolji vidikovci su Mirador Las Palmas i Cerro El Picacho.
Ono što nikako nemojte propustiti u Medellinu je noćni život. Ima toliko klubova, barova, restorana na otvorenom. Najpopularniji klubovi se nalaze u četvrti El Poblado. Ukoliko bi htjeli iskusiti ultra popularni reggaeton i pop, preporučam klubove Perro Negro i Vintrash, a za dobru salsu i son se zaputite u Son Havana.
Ljudi iz Medellina i općenito Antioquie se nazivaju još i „paisas“, a glavno obilježje im je gostoljubivost. Gdje god dođete, osjećate se dobrodošlo, i zaista su svi sretni jer ste tu. Vole neobavezno razgovarati s vama. Nikada u životu nisam vidjela da ti se nepoznati ljudi nasmiješe na ulici, pozdrave, pitaju odakle si, kako si, jel’ se snalaziš. Sve to i puno više od toga je Medellin.
Naravno, gdje je Medellin tu je i neizbježna tema – ako netko ima barem jednu asocijaciju na Kolumbiju, ona je sigurno Pablo Escobar. U ovom trenutku bih rekla jedna od toliko nebitnih osoba, iz razloga što ova zemlja ima toliko toga ljepšeg za ponuditi, ali naočigled potpuno suprotno jer je upravo zbog njega Kolumbija dobila etiketu nesigurne zemlje koja ju prati i dan danas.
Ovo mjesto se zove Comuna 13 i 1991. godine bila je jedna od najopasnijih mikrolokacija na svijetu. Medellin je tada bio grad krvoprolića, ubojstava, pljački i kriminala i apsolutno nesiguran za život. Danas, Comuna 13 postala je središte umjetnosti, pa tako ovdje vlada ples, pjesma i šarenilo, tu možete kupovati suvenire te gledati pjevačke ili plesne performanse. Što se tiče sigurnosti, preko dana je uvijek puno ljudi, pjeva se i pleše i mogu reći da je zaista sigurno, ali doza opreza je uvijek dobrodošla. Po preporuci lokalnih ljudi, noću je ovo mjesto ipak bolje preskočiti. Ako želite saznati više o Comuni 13, preporuka je uzeti turu gdje će vas provesti kroz kvart i ispričati što se događalo tih davnih godina te kako je bilo biti dijete u to doba. I da, popnite se skroz do gore! Pokretne stepenice dovest će vas na visinu od 384 m odakle se pruža pogled na cijeli Medellin.
Ako ste duže u Medellinu, definitivno je preporuka jedan dan odvojiti za Guatapé- mali gradić koji će vas oduševiti svojim šarenilom i vibrom. Za odlazak je potrebno je odvojiti jedan cijeli dan jer je od Medellina udaljen 2h vožnje.
U Guatapéu apsolutno svaka kuća je “work of art”. Osim što su obojane u milijun boja, zidovi sadrže i tzv. “zocalos” – posebne umjetničke tvorevine raznih motiva poput cvijeća, hrane ili životinja koji su dio svake kuće i zgrade te najčešće pričaju neku priču, ovisno o tome što se nalazi u njima.
Iako će vam se možda činiti da je Guatapé još samo jedan šareni gradić u Kolumbiji, postoji jedno posebno mjesto u blizini koje ga definitivno čini vrijednim posjeta, a to je El Peñol de Guatapé i njegov La piedra del Peñol.
Tu se zapravo radi o monolitnom kamenu visine 220 m koji broji ukupno 702 stepenice do vrha. Od djece do starijih, penjali su se svi. Naravno, ukoliko imate strah od visine, i dolje imate zanimljivih sadržaja – od šetnje po zanimljivim trgovinama, ručka ili kavice na suncu s pogledom na jezero.
Do gore vam je potrebno nekih desetak minuta, ali mislim da se za ovaj pogled vrijedi penjati. Gore vas čeka osvježenje uz piće, slatkiše i najljepši pogled na jezero s brojnim otočićima.
O Kolumbiji bih vam mogla napisati još tri puta ovoliko jer je na mene ostavila neizbrisiv trag. Zbog svojih ljudi, krajolika, energije, svega. I kada vas netko pita koja vam je prva asocijacija na Kolumbiju, sjetite se ovog putopisa, u podsvijesti nađite sliku koja vam se najviše svidjela i izgovorite to mjesto. Jer Kolumbija je puno više od kokaina, Pabla Escobara i Narcosa. I nadam se da će s vremenom dobiti mjesto koje zaslužuje, jer moje srce je već osvojila.
Za puno više od Kolumbije, ali i drugih egzotičnih destinacija posjetite moju Instagram stranicu @brbljavisanjar . Ako vas zanima više, slobodno se javite, rado ću vam pomoći u planiranju vaše avanture.
Ja sam Adriana i diplomirana sam inženjerka upravljanja sigurnošću hrane. Ali u duši sam zapravo vječiti sanjar jer snovi su me oduvijek vodili na najljepša putovanja.